Alen Ajverson: Pound for pound one of the greatest to ever play the game

Alen Ajverson: Pound for pound one of the greatest to ever play the game

Autor: Nikola Nedeljković Datum objave: 01.04.2019. Foto: Fansided

Donosimo vam životnu priču jednog od najinteresantnijih, najkontroverznijih ali pre svega najneverovatnijih igrača u istoriji košarke. Kralj krosovera, “The Answer” (“Odgovor”) – Alan Ajverson je i dan danas miljenik svih pravih ljubitelja košarke koji se rado i sa odušvljenjem sećaju njegovih spektakularnih poteza!

Rodjen je sedmog juna 1975. godine u Hemptonu, gradu američke države Virdžinija. U trenutku porodjaja, njegova majka, En Ajverson imala je samo 15 godina. Bila je samohrana majka, tako da je “The Answer” zadržao majčino prezime. Ajverson je pohadjao srednju školu u rodnom Hemptonu, a ono što malo ljudi zna – uporedo je bio vodja košarkaškog, ali i tima američkog fudbala svoje škole. U trećoj godini školovanja, uspeo je da sa obe ekipe osvoji nacionalni šampionat i prigrabi nagrade za najboljeg pojedinca u obe sporta. Skauti su bili opsednuti njime, a njegova popularnost je već u to vreme bila ogromna, pogotovo u rodnoj državi Virdžiniji.

Medjutim, kao i veliki broj poznatih afroameričkih sportista, odrastao je u teškim uslovima i nevolje ga nisu zaobišle. Jedan dogadjaj mogao je potpuno da promeni njegov život. 1993. godine u jednoj kuglani u Hemptonu, Ajverson i njegova družina su se sukobili sa obezbedjenjem, ali i drugom “naoštrenom” grupom ljudi. Hempton je tada bio u jako lošem stanju, rasistički obračuni bili su svakodnevnica, a ovo je bio samo jedan u nizu. Alenova “popularnost” je moguće, od njega stvorila i idealnog krivca od kojeg je država mogla da napravi primer. Naime, nakon nemilog dogadjaja Ajverson je osudjen po 3 stavke i na čak 15 godina zatvora. Svedok je identifikovao Ajversona kao čoveka koji je jednu devojku napao stolicom i zadao joj udarce u predelu glave. Alen Ajverson do dan danas nije priznao krivicu i nikada nije promenio svoju priču – da je kuglanu napustio momentalno nakon što je tuča počela. Na sreću, nakon žalbi i novih pregleda dokaza, kazna je smanjena na 5 godina. Ajverson je nakon 4 meseca služenja kazne pomilovan, zbog dobrog vladanja i ponašanja, ali ponovnog nedostatka dokaza. Zbog svega što se izdešavalo, morao je poslednju godinu srednje škole provede u školi za “rizične” učenike. Medjutim, ni to nije uplašilo Džona Tompsona, tadašnjeg trenera košarkaškog tima univerziteta Džordžtaun, koji mu je ponudio punu sportsku stipendiju.

Njegovo vreme na Džordžtaunu bilo je izuzetno uspešno. Zadržao se 2 godine, a u prvoj je, naravno, proglašen za najboljeg rukija “Big East” konferencije i vodio je svoj tim do osmine finala “Martovske ludnice”. Druge godine bio je još bolji, Džordžtaun je osvojio “Big East” šampionat, a Ajverson je “dogurao” svoju ekipu do četvrtfinala velikog martovskog NCAA turnira. Nakon turnira, Ajverson se opredelio za NBA ligu i uvrstio je svoje ime na spisak draft kandidata leta 1996. godine. Ajverson je svoje vreme na Džordžtaun koledžu završio kao igrač sa najviše poena po utakmici u proseku u istoriji škole – 22.9 poena po mecu.

Te godine izabran je kao prvi pik na draftu od strane Filadelfije i tako postao najniži prvi pik u istoriji lige, visok samo 183 cm. Alen nije pomogao svom timu da dodje do mnogo više pobeda u prvoj NBA sezoni, ostvarili su samo 22, ali su ljudi u NBA i širom sveta, veoma brzo mogli da zaključe o kakvom se talentu radi i kakva će sila Alen postati. Ajverson je beležio 23,5 poena i 7,5 asistencija po meču u prvoj sezoni, a u jednom trenutku vezao je čak 5 utakmica u kojima je postigao 40+ poena. Ono što je bilo evidentno i zbog čega je prigrabio ogroman broj navijača širom lige bila je ogromna želja za pobedom, odlučnost ovog momka u momentima kada je bilo najteže. Ajverson je igrao svaku utakmicu kao da mu je poslednja u životu i time zaradio poštovanje šrom lige.

U periodu izmedju dve sezone, leta 1997. godine, Alen i njegova družina su zaustavljeni zbog brze vožnje, a kasnije i uhapšeni zbog nelegalnog poseda oružja i marihuane. Ajverson je prihvatio ponudu branioca i biva kažnjen samo dobrotvornim radom. Incidenti ovakve vrste nisu postali običaj i nisu se više ponavljali tokom njegove karijere.

Siksersi, sa AI na čelu te iste godine nastavljaju da napreduju, ali su do plejofa došli tek u trećoj sezoni, kada su iznenadili sve i počistili Orlando Medžik prvoj rundi, da bi u drugoj seriji izgubili od Indijana Pejsersa, rezultatom 4-2. Te godine Alen Ajverson je po prvi put postao najbolji strelac lige, sa 26,8 poena po meču. Iako je vukao nekoliko nezgodnih povreda i gotovo ceo drugi deo sezone igrao kroz bol, predvodio je svoju ekipu i tokom plejofa sa 28,5 poena u proseku.

Sledeća godina je verovatno i ta u kojoj je “Kralj krosovera” utabao svoj put do prideva superstara NBA lige. Ajverson je prvi put u karijeri postao učesnik “All Star” meča, a bio je i jedini igrač u ligi, pored Šekila O’Nila, koji je dobio makar jedan glas u trci za mvp lige. Ipak, njegov tim još jednom nije dorastao Pejsersima i poraženi su u plejofu identičnim rezultatom, 4-2. U leto 2000. godine, pojavljuju se i prvi javni sukobi u Alenovoj NBA karijeri. Nezadovoljan vodjenjem i napretkom svog tima ulazio je sve češće u konflikte sa trenerom Lerijem Braunom. Situacija je dostigla tačku ključanja i uprava tima bila je na korak od trejdovanja Ajversona u Detroit. Do trejda nije došlo jedino iz razloga što je igraš koji je trebao da završi u Filadelfiji, Met Gajger, imao trejd klauzulu u svom ugovoru koju je njegov tim na kraju odbio da plati.

Neočekivano, sezona koja dolazi bila je najbolja u karijeri našeg junaka. Ajverson i Braun su nakon turbulencija zakopali ratne sekire i vodili svoj tim do istorijskog uspeha. Alen je te sezone, 2000-01, postao mvp “All Star” meča, kao i drugi put najbolji strelac lige belezeći 31,1 poen po meču, ali i ono najvažnije, svoju prvu i jedinu nagradu za mvp NBA lige. Tako je postao najniži, kao i najlakši igrač u istoriji koji je osvojio najprestižniju individualnu nagradu. Siksersi su plejof počeli pobedom nad tada već svojim velikim protivnicima iz Indijane, da bi titulu najboljeg tima Istoka osvojili pobedama u serijama od 7 utakmica nad Reptorsima i Baksima.

U finalu lige čekali su ih Lejkersi i čuveni duo Kobi Brajant/Šekil O’Nil. U prvom meču finala, Ajverson je u Los Andjelesu postigao 48 poena i vodio Sikserse do pobede protiv do tada neporaženog tima Lejkersa. Nažalost po Sikserse, to je bio i jedini poraz Jezeraša u plejofu. Ove seozne, nakon povrede lakta, Ajverson je prvi put nosio “rukav”, koji je kasnije postao njegov zaštitni znak. Navijači su ga nosili kao znak podrške, a mnogi su verovali da je upravo rukav poboljšao preciznost šuta Alena Ajversona.

Sledecu sezonu Siksersa obeležile su povrede, iako su ušli u godinu sa velikim očekivanjima, zborili su se za samo 43 pobede i “ušunjavaju” se u doigravanje samo da bi ih Boston Seltiksi razbili u prvoj rundi. Iako je propustio dosta mečeva zbog povrede, to nije uticalo na Ajversonov ritam, ponovo je beležio preko 30 poena u proseku, tačnije 31.4 i još jednom je postao najbolji strelac lige. Bila je to godina i novih sukoba sa Braunom. Slavni trener je više puta osipao paljbu po njemu zbog velikog broja propuštenih treninga, nakon čega je i došlo do legendarne “practice” pres konferencije omalenog beka. Na kraju te sezone, medjutim, kada je Braun napustao Filadelfiju, Ajverson je rekao da izmedju njih nema zle krvi, naprotiv, posle dugogodinjih manjih sukoba, razilšli su se prijateljski. Ajverson će nakon nekoliko godina izjaviti kako je Braun najbolji trener kojeg je ikada imao i definitivno najbolji trener na svetu.

U godinama koje dolaze, Alen je ostao, uz Kobi Brajanta, verovatno najbolji ofanzivac lige. Ipak, ostao je utisak i dan danas da tim nije mogao da isprati kvalitet ovog momka, kao i da je organizacija tima potpuno “izdala” Alena, koji ni u jednoj godini za 10 sezona provedenih u gradu, nije imao pravu podršku u vidu kvalitetnih saigrača.

U sezoni 2005-06 beležio je, rekordnih, 33 poena u proseku, ali ni to nije bilo dovoljno da Siksersi zabeleže nastup u plejofu. Njegovo nezadovoljstvo dostiže tačku ključanja na početku naredne sezone. Nakon 15 utakmica Siksersi beleze skor 5-10 i Ajverson zahteva trejd. Nekoliko dana nakon toga njegov desetogodišnji put u Filadelfiji došao je do kraja, a Ajverson je se preselio u Kolorado kao najbolji strelac u istorji tima po poenima postignutim u proseku po mecu – 28,6. Na novoj “stanici”, u Denveru, cekao ga je tada prvi strelac lige – Karmelo Entoni (Ajverson je u tom trenutku bio drugi). Njih dvojica su trebali da budu najzanimljiviji duo NBA lige i tokom dve sezone većinom su opravdali očekivanja. Nagetse je bilo sjajno gledati u to vreme, ali ni dva ofanzivna genija nisu bila dovoljna za veće uspehe kada je bilo najbitnije. Nakon te sezone u Denveru, počinje lagani pad jednog od najomiljenijih NBA košarkaša. Njegove svadje sa trenerima postaju sve česće. I iako ne postoji saigrač, koji je do dan danas izjavio nesto loše o ovoj živoj legendi, nemogućnost da istrpi nepravdu od strane košarkaških “stručnjka” koštala nas je verovatno bar još 3,4 godine u kojima bi smo uživali u čarolijama momka koji je za svaku odbranu imao “Odgovor”.

Iako je bio u nemilom položaju kod trenera, koji su ga u vremenu provedenom u Detroitu i Memfisu, videli više kao igrača koji bi ekipi trebao da doprinese sa klupe – ljubav navijača prema njemu nije opadala, te je izabran i jedanaesti put za redom izabran za startera na “All Star” meču, u svojoj poslednjoj sezoni u ligi. 2009. godine se nakon kratkog, očajnog, perioda u Memfis vratio u omiljeni tim, u svoj grad, Filadelfiju, jer je to verovatno bio i jedini tim u kojem je mogao da natera sebe da bude igrač koji meč počinje sa klupe. Tu poslednju sezonu u NBA karijeri, Alen je, nažalost, završio prerano zbog bolesti ćerkice.

Nakon neuspelog plana i ugovora u turskom Bešiktašu, za koji je odigrao samo 10 mečeva, Ajverson vise nije nastupao na profesionalnim mečevima, a 2013. godine se i zvaničnim saopštenjem povukao iz košarke. Samo nekoliko dana nakon toga, prisustvovao je prvom mecu te sezone i dobio gromoglasne aplauze svih prisutnih, medju kojima su bili i njegov trener sa Džordžtauna, Džon Tompson, kao i veliki Džulijus Irving.

Prvog marta 2014. godine, Siksersi su penzionisali dres sa brojem tri i isti, sa Ajversonovim imenom podignut je da večno krasi svodove dvorane u Filadelfiji, a veličine poput Majkla Džordana, Kobija Brajanta, Džulijusa Irvinga i LeBrona Dzejmsa obasipali su ga komplimentima.

U finišu, pa i nakon završetka karijere, Alena je pratila loša reputacija. Kockarski dugovi i razvod od žene Tavane, sa kojom ima petoro dece, kao i navodni bankrot pomalo su bacili senku na briljantnu karijeru. Svetla tačka stigla je u decembru prošle godine, kada je zajedno sa Šekilom O’Nilom predložen za novog člana košarkaške kuće slavnih. Vrlo brzo će steći zasluženi pridev “Hall of Fame” igrača.

Iako s velikim brojem kontroverznih priča koje su ga okruživale tokom života i karijere, pamtićemo ga pre svega kao jednog od najvećih majstora kosarke, jednog od onih igrača koje je bilo privilegija gledati, za čije se utakmice i nastupe tražila karta više, kao jednog od najspektakularnijih i najboljih strelaca ikada, kao verovatno jednog od najboljih u istoriji lige koji nije došao do NBA prstena.

Jedan od onih koje smatraju medju najboljima koji su ikada igrali košarku, Lebron Džejms, upitan o Alenu Ajversonu izjavio je nešto što će uvek ići uz ovo čudo iz Hemptona:

“Pound for pound, one of the greatest to ever play the game.”

Pisano u januaru 2016. godine

Podelite vest: