Na današnji dan pre tačno 60 godina rodio se legendarni, neponovljivi, Irvin Džonson mlađi, svima nama poznatiji kao Medžik Džonson.

(Foto: nba.com)
Rođen je u gradiću Lansing, u Mičigenu, kao jedno od šestoro dece Irvina starijeg, radnika u Dženeral Motorsu i Kristine, spremačice u školi, a njegov otac je imao i troje dece iz prvog braka. Njegovi roditelji su neretko radili i po više poslova u isto vreme, kako bi porodica živela normalnim životom, a Medžik je više puta isticao kako je upravo ta radna etika uticala i na njega dok je bio mlad, pa je često umeo da pomaže, naročito ocu u nekim poslovima koje je mogao i on da obavlja.
Interesovanje za košarkom pokazuje već u mlađim danima, a idol mu je bio, pre svih, Bil Rasel, što zbog igračkih kvaliteta, što zbog pregršt osvojenih trofeja, što je Medžika posebno fasciniralo i želeo je da jednog dana bude makar delimično toliko uspešan. Obožavao je da gleda i Erla Monroa i Markiza Hajnsa, a veliku podršku je imao od strane oca, koji je i sam bio košarkaš u srednjoj školi i koji ga je podsticao da trenira kad god može i da postepeno i strpljivo bruši svoj talenat.
Džonson je jedva čekao da nastavi taj svoj talenat da nadograđuje kroz srednju školu, bio je spreman da krene u školu Sekston, koja se nalazila samo par ulica od njegove kuće i koja je bila vrlo popularna u tom kraju, naročito zbog bogate košarkaške istorije. Međutim, usled zakona koji su tada vladali u SAD-u, radi izjednačavanja rasa u školama, odnosno, kako ne bi više postojale odvojene “crne” ili “bele” škole, biva primoran da ipak pohađa Everet srednju školu, u koju su pretežno išli belci i u kojoj tamnoputi učenici nisu baš imali prijatnih iskustava u to vreme.

(Foto: Associated Press)
Nakon izuzetno teškog početka, uz čak i par incidenata na treninzima, stvari su ubrzo počele da dolaze na svoje mesto i mladi Irvin se polako nameće kao lider svog srednjoškolskog tima, pa su čak i saigrači koji mu u početku nisu nikad dodavali loptu, počeli da imaju sve više poverenja u njega. U svojoj biografskoj knjizi, Džonson je napisao kako, kada pogleda sa neke današnje tačke gledišta, smatra da mu je to iskustvo izuzetno pomoglo za životni razvoj, pre svega. Kako je tada po prvi put izašao iz te neke svoje sigurnosne zone i zakoračio u pravi, surovi svet i prvi put je morao sam da se izbori za sebe.
Nadimak Medžik dobija u svojoj drugoj godini u Everetu, kada ga je jedan lokalni novinar tako nazvao, nakon utakmice u kojoj je imao učinak od 36 poena, 18 skokova i 16 asistencija. U svojoj maturantskoj godini predvodio je svoje Vikinge do skora 27-1 i do trofeja na šampionatu savezne države Mičigen, a prosečno je te godine beležio 28.8 poena i 16.skokova.
Medžikova koledž karijera bila je možda još impresivnija od srednjoškolske. Vladalo je veliko interesovanje za njim, brojni koledži su slali svoje skaute i izaslanike, među njima i oni najprestižniji u čitavoj zemlji, međutim, on se ipak opredelio da ostane bliže kući i da pohađa Mičigen Stejt Univerzitet. Zanimljivo je da na početku studija nije pokazivao previše interesovanja da se košarkom bavi profesionalno. Osnovna želja mu je bila da postane sportski komentator, ili reporter i tek nakon brojnih razgovora i ubeđivanja trenera i stručnjaka, igranje u NBA ligi mu je postalo prioritet.

(Foto: Rich Clarkson/NCAA Photos)
Nakon sasvim solidne i uspešne prve godine, u kojoj su njegovi Spartansi bili na omeru 25-5 i plasirali se na završni NCAA turnir, gde su ipak odmah poraženi od Kentakija, usledila je još bolja i još uspešnija druga. Medžik i ekipa su prosto počistili sve rivale na putu do završnog turnira i tamo se prošetali do finalne utakmice u kojoj ih je čekao Indijana Stejt, predvođen svojim najboljim igračem, Lerijem Birdom. Ta utakmica je do dana današnjeg najgledanija koledž utakmica u istoriji i upravo tada je započeto jedno veliko rivalstvo dva buduća člana Kuće Slavnih, koje se kasnije prenelo i na NBA ligu. Medžikov Mičigen Stejt je slavio 75:64, a on je bio proglašen najboljim igračem turnira.
U NBA ligu dolazi 1979. godine, kao prvi pik sa drafta i odmah daje svima do znanja da će se o njemu pričati u budućnosti, da će njegovo ime biti zabeleženo na stranicama istorije i da je došao u najjaču ligu na svetu kako bi osvajao trofeje. A, kakvu ruki sezonu je imao, možda najbolje može da oslika jedan jedini meč, i to onaj najbitniji, a možda i najčuveniji u Medžikovoj čitavoj karijeri, kada je kao golobradi novajlija, kao startni centar predvodio Lejkerse do trofeja u 6. utakmici velikog finala.

(Foto: Focus on Sport/Getty Images)
Medžik Džonson je karijeru završio kao petostruki šampion NBA lige. Po 3 puta je bio MVP finala i regularnog dela sezone. 12 puta je učestvovao na All-Star mečevima, na kojima je 2 puta bio i MVP. Najbolji asistent lige 4 puta, a 2 puta najbolji kradljivac lopti. Član Kuće Slavnih, član čuvenog Drim Tima 1992. godine. Njegov dres sa brojem 32 je povučen iz upotrebe od strane Lejkersa, kao i onaj sa brojem 33 od strane Mičigen Stejta.
Srećan 60. rođendan velikom majstoru ove igre, jednom od najvećih svih vremena!